Mirjana Radman | Ja sam Eva treća

Je li ljepota kazna il' blagoslov? O, Bože moj!
Ako si me njom podario, zašto je nisi blagoslovio?
Da uživam u blagodatima njenim i hranim se plodom ljubavi,
a ne da lutam izgubljena
po krvavim šumskim stazama.

I dok mi trnje bolno probada tijelo
ja se još uvijek proplanku nadam,
da mi cvjetovi rosni zaliječe rane
na ovoj Zemlji uvelih snova.
Duša mi je još živa. O, Bože moj!

Mirjana Radman | Gorska vilo

Nazdravljam tebi iz kaleža boli,
opojnim mirisom gorkoga vina,
s uzdahom izgubljenih snova.

Slušam tu jeku o hridi što tuče,
i suze vala što ga more nosi
dok srce moje slama se u tuzi,
ja pijem, pijem za nova svitanja.

Ruka drhti dok kalež se prazni,
ja nazdravljam ljubavi jedinoj.
Posljednja kap gorčinu preli,
i snove i nadu čemer preplavi.

San tihi prekrije mi oči,
tad jeka hridi u pjesmu se pretvori.
Suze radosnice na valu zaplove
da srce spokojno prigrli svjetlost vječnu.

Mirjana Radman | Samopouzdanje

Odakle ti pravo da mi kažeš
da ja nemam samopouzdanja?
Ti bahati, gordi neznalice,
ne znaš što je ljudsko poštovanje.

Mirjana Radman | Zatočenica hajduka Andrije Šimića

Fotografija: Mirko Bojić, i Golubice Design

Oj sokole, ti ranjenih krila,
nemoj da me budiš tim čemernim glasom.
Sad ja sanjam lijepe snove,
sve do zore rane,
a onda mi ti na pendžer sletiš,
i pomrsiš lijepe misli moje.

Biseri su davne suze moje,
zlato ne bi što se zlatom zvalo,
nego bješe to olovo teško
što mi leglo na srce moje.

Odgrni te zavjese od svile,
nemoj da mi skidaš krunu od biserja,
nit' da mi diraš njedra od dukata.

Dukati su u nizu ispleteni,
plela ih je desnica junačka,
plela ih je mog hajduka ruka.
Slagala ih od njedara mojih,
slagala ih sve do samog struka.

Mirjana Radman | Uskočka bijela ruža

fotografa: Mirko Bojić,
model: Antea Valenta u kreaciji Golubice Design.

Ružo bijela trnjem okrunjena,
iznikla iz kliškog kamena.
Oko tebe korov barjak vije,
a drača se tebi zlobno smije.

To opazi sluga, vjerni sluga Petra Kružića
kad je s konja sjahao na bojni megdan.
Pokloni se do zemlje crnice,
pokloni se sabljom opasan.

Sabljom siječe barjak što se vije,
sabljom trsi draču što se zlobno smije.
Ružino ga trnje bode snažno,
krv se slijeva niz njegove grudi.

Ispred njega stvori se roj osa,
Murat-bega, sluge sultanovog,
Murat-bega, gospodara ruže,
gospodara, ljutoga vladara.

Mirjana Radman | Ognjišće moje

Na fotografijiMartina Radman Listeš - Golubice design

Obući ću haljinu što na bagrem miriše
Kad prođem sokakom da malo udišem.
Al' sokak sad moj, nije što je bio,
Nit' bagrem je stari procvjetao.

Mirjana Radman | Stina Živa

Je li kamen?
Il’ je stina Živa?
Je li orao?
Il' ptica što sniva?

Nije kamen,
To je stina Živa
Koja meni sada ne da mira.
Srce moje od hladnoće zebe
Rana živa mene jede.

Al' je meni teško na grudima
Stišće mene iz dubine duše,
Ne će rana moja da zacijeli
Nit' stina s njedara mojih.

Orao mi čupa žive kosti
Dok ja snivam pticu golubicu
Koja leti da me tuga mine,
Jer ja nemam ni sestre ni druga.

Vlasi duge rosa mi umiva
Suze moje ne daju mi mira
Ne ugledah buđenje pred zoru
Nego stinu u svom nespokoju.

Mirjana Radman | Ognjišće živo

Majčine ruke
Bunilo me neko čudno hvata
Je l' to moje misli tebi hrle?
To što čujem umiljati glas
Koji zove dođi majci, sine.

Mirjana Radman | Broj 16!

Petre, ti si rođen 16. rujna i uskoro ćeš navršiti devet godina?

Ne, teta Dunja. Ja sam rođen 16. rujna i imam 16 godina.

Dobro, Petre.

Tvoja mama, Petre, rođena je 16. travnja i ima punih 25 godina?

Ne, teta Dunja. Moja mama je rođena 16. travnja i ima 16 godina.

Dobro, Petre.

Petre, tvoj tata je rođen...?

Ne, teta Dunja. Moj tata nije rođen 16. dana u mjesecu i nema 16 godina.

Koliko onda, Petre, tvoj tata ima godina?

Moj tata ima onoliko godina koliko je potrebno da sa sigurnošću možeš za nekoga reći da je odrastao muškarac.

Koliko godina, Petre, ima odrastao muškarac?

Odrastao muškarac ima 2 puta po 16 godina.

Znači, tvoj tata ima 32 godine?

Mirjana Radman | Možda ti kiša nešto dobro i donese!

Već duže vremena šuškalo se na našem malom otoku da će doći novi svećenik. Pričalo se da je završio psihologiju i fundamentalnu teologiju na prestižnom Sveučilištu Gregoriana u Rimu i da se radi o velikom duhovnom vođi i iscjelitelju i da upravo kao takav pripada skupini svećenika koji nose naziv dijecezanski.

Ljudi su se radovali, ali i strahovali. Radovali su se njegovoj iscjeliteljskoj pomoći, a oni koji su strahovali, strahovali su da bi mogle biti razotkrivene njihove krinke, pogotovo one o njihovu lažnom moralu koji su skrivali optužujući druge, a najčešće su gadili upravo oni koji rado griješe kad im se ukaže prilika za to.