U vremenima kada se glas protiv nasilja, posebice obiteljskog nasilja, sve jače čuje Luca Kozina, dobitnica ovogodišnje nagrade Prozaik, oslikala je svojom kratkom pričom potresnu obiteljsku dramu.
U djelu je prisutno slikovito i dinamično pripovijedanje. Mogu se primijetiti usporedbe, pokoja personifikacija te okamenjena metafora, mnoštvo vizualnih slika koje obogaćuju pripovijedanje. Prisutnu poetičnost izraza obogaćuju zvučne te taktilne slike. Uz navedeno, djelo je i filmično jer prikazuje događaje kao kadrove filma.
Radnja priče je kronološka, uvlači čitatelja u obiteljsku dramu, problematizirajući aktualnu temu, davši joj neočekivane obrate, sa snovitim elementima koji se pretaču u stvarnost.
Riječ je sažetoj i potresnoj priči. Žrtva je žena. Nije svjesna vlastite vrijednosti, ni vrijednosti života. Prima svakodnevne udarce, gotovo ritmične, što njezinu partneru čini zadovoljstvo. Protagonistica nije pobjegla, niti je uzvratila. Odlučila je biti jaka, čvrsta, poput čelika. Sa svojom čeličnom voljom ona je ustrajala i na kraju je pogubila svog mučitelja. Upravo čelikom.