Ivica Kesić | Vrata od sna

Ja, mjesec i ona obljubljena, snena

Dok srpanjski lahor valima miline

Dirao je grane staroga kestena

Zivkajući zoru kroz lišće da sine.

Kroz prozor su tiho prikrale se sjene

I po njenom licu, poprsju i vratu

Plesale su tango bijele puti žedne

Na osmijeh joj grešni stavljajuć' pozlatu.

Gdje su vrata od sna da provirim na tren;

Je li krvi moje živa žeravica

Bar svjetlo tog ognja ispod trepavica?

Krik zore provali usiljen i nadmen

I sa grudi nježnih protjera sve sjene

Otkrivši mi oči neke druge žene.