Bogom rasuta jutra padaju na umorna ljudska lica
u svirepu stvarnost prolivene majčinske suze
neizvješnošću dana proletjela pjevica ptica
zveka oružja blaženstvo osmijeha s lica uze
Zlokoban ples, propuh pod krovove se zavlači
bože utješi sve uplakane duše i nevinu djecu
u vrtlogu besmisleno je reći koji vjetar je jači
uz cvokot zubi tihe molitve lete nekom svecu
Olovnih kiša glas u uhu odzvanja
gdje, gdje li nesta pjesma slavuja
ni dijete lijepe snove više ne sanja
umjesto pjesme u utrobi strah buja
Pohlepa iza sebe pustoš ostavlja
Bože, dao si nam milosrđa svoga
zloća čašu diže, crnilu nazdravlja
Ljudi, stanite ljudi, ne igrajte se Boga!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.