Slava Rosandić | Nedjelje...

nedjelje su oduvijek najdosadniji dani...

svijet se pokoči

zabetonira

zamrzne u vremenu

kao igličasto inje 

na zamućenu staklu.

Nedjelje uopće  ne dišu

pokreti su šetača oteščali

i kao da bezvoljno bacaju 

drvene noge 

jednu pred drugu

besciljno, mehanički.

 

Um je uspavan

misli mutne

emocije tupe

odnosi klišeizirani

otuđeni.

Nedjeljom

samo vjetar 

podigne pokoji vlažan list

i on načas pokrene

životne sokove.