Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 26. studenoga 2025.

Rikard Dimić | Malo dobrih ljudi

 

ruke precizne
on sve priče znade
gledao je helenu
kako se na livadi presvlači
i kako karas dodaje loptu šilji
na svijetu malo dobrih je ljudi
naš prvi susret
ulazim u radnju
mora da je ovdje
nema biti drugdje gdje
on me gleda
urarska lupa na oku
-izvolite
-mene ne znate al možda ćete znati sat..
uzme u ruku staru uru
nakon točno dvije sekunde kaže
-ovo je sat koji je pripadao pekaru peri
bog ga čuv'o
sat bio na servisu zadnje
hiljadudevetstosedamdesetosme
a tko ste vi mladiću?
- ja sam mu unuk.
sjeća se mog djeda
tad je još momak bio
a danas i sam djed
pa stoje gradske cure
čekaju pred pekarom
ujutro u redu
a majstor branko međ njima jedini momak
pa kako to?
-treba netko za rasplod ostat
kaže
svi se smiju
uštimani smo s pulsom mjesta
ulazi gospođa promijeniti bateriju
kako je krenilo neće uskoro bit urara
nakon stiska u doba korone
baterijske promjene
zatvori sat
svojim ljubaznim manirom i reče:
-ako bog da
za dvije godine
opet ću vam promijeniti bateriju
na svijetu malo dobrih je ljudi
22.10.2020
Pjesma je posvećena uraru: Branko Gull, urar, Našice

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.