Pisma mojoj kćeri: pjesme za moju djevojčicu
Godine svake,
u večer tvog rođendana,
dok srebreni sumrak zvijezde poput lampiona pali,
sjednem pored prozora da te čekam.
Iako znam da nećeš doći, ja te čekam.
I gledam noć kako pada poput gustog, svilenog sukna,
i slušam miris bazge što zrakom struji poput tihe
noćne harfe.
Sjedim tako sve dok se zora rosom ne umije, pa
krenem našom ulicom, uberem pregršt kamelija s
podivljalog grma što još raste u dvorištu naše stare kuće,
prođem pored tvoje nekadašnje škole
i parka koji još čuva naše korake,
a onda polako krenem uzbrdo
do mjesta na kojem samcat drveni križ stoji pribijen
u sjeni stabala čije se ruke u nebesa dižu, bijele i otvorene,
poput kolijevke obrubljene krvavo-crvenim vezom.
Iznad mene nebo procvjeta, plavo i beskrajno,
kao ljubav —
majčina.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.