Ana na kolodvor donosi deke
I boce s vodom.
Naranče i davni džemper od kašmira
U utrobi kraj automata beskućnici.
Ona im prilazi polako,
Maslinovim granama mete pod,
Hranom stvara Getsemanski vrt
Usred grada, zimi kad su svi poniženi,
Oni kraj cjevovoda i šina.
Začas si dole, kaže ona.
I baci pogled prema svodu,
Umjesto knjiga telefoni,
I dječji pereci na sredini kraj perona
Vreće s robom, žena s rupcem
Viče Veronika gdje si Veronika.
Duša plašt i vjetar,
Papiri posvuda, i planine,
Vrt kao jabuka
I tišina oko ponoći
Podovi madraci
Na kojima snivaju
Beskućni samotni
Ljudi.
_______________________________________
* pjesma nastala prije otprilike mjesec dana, nakon čitanja zbirke Ane Karakaš Olovka u tvojoj ruci.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.