Darija Žilić | Beskućni

Ana na kolodvor donosi deke

I boce s vodom.

Naranče i davni džemper od kašmira

Na ulazu taksisti "na divlje"

U utrobi kraj automata beskućnici.

Ona im prilazi polako,

Maslinovim granama mete pod,

Hranom stvara Getsemanski vrt

Usred grada, zimi kad su svi poniženi,

Oni kraj cjevovoda i šina.

Začas si dole, kaže ona.

I baci pogled prema svodu,

Umjesto knjiga telefoni,

I dječji pereci na sredini kraj perona

Vreće s robom, žena s rupcem

Viče Veronika gdje si Veronika.

Duša plašt i vjetar,

Papiri posvuda, i planine,

Vrt kao jabuka

I tišina oko ponoći

Podovi madraci

Na kojima snivaju

Beskućni samotni

Ljudi. _______________________________________

* pjesma nastala prije otprilike mjesec dana, nakon čitanja zbirke Ane Karakaš Olovka u tvojoj ruci.