Aleksandar Horvat | Pretežno mrežno

Od krhkih niti satkana mreža je svijeta,
Sapliće vrijeme u nju ostatke života,
I pauku i muhi nered jednako smeta,
Ushit gasne u pletivu punom grehota.

Nisu za život mreže ispletene brižno,
Nekom su ograde, nekom zlokobne zamke,
U mreži ego zadrijema razapet križno,
Za nju se davljenik hvata umjesto slamke.

Umrežene su misli, i dobro i zloba,
Ubire ušur dokona priroda ljudi,
Darežljive tuđa karma slijedi do groba,
Nevažno lice od jutra danu presudi.

A važni su samo oni tuđi životi,
Kojima bismo u zalog svoj život dali,
Lagan smo postali plijen u svevišnjoj kvoti,
S neredom kad smo u mrežnu nemilost pali.