Miljenka Koštro | Proljetni šušur

Otvorene su latice cvijeta, sunce kuca na vrata,

zelene livade samozatajnim glasom tiho zbore,

nageto Sunce, iz bokala sipa mlaz čista zlata

u cik zore neku ljepšu pjesmu pjeva i more.

Pupoljcima razmahano proljeće sjeveru će poći,

okolo čaroban cvrkut, lahor bludi vrbama u kosi,

s mekog uzglavlja mjesec mašta u blagosti noći,

preveć ljepote i života proljeće na dlanu nosi.

Gledam, sjene šetuckaju puteljcima i šumom,

biseri rosni prosuti po mirisnu cvijeću oko puta.

Tko li je sve jutros prošetao tim istim drumom?

Tko li je zastao pored maslačka od sunca žuta?

Jedno je sigurno, proljeće, u bojama šušurom nazdravlja

i nIkomu ne smeta što skoro istu priču godinama ponavlja.