Otvorene su latice cvijeta, sunce kuca na vrata,
zelene livade samozatajnim glasom tiho zbore,
nageto Sunce, iz bokala sipa mlaz čista zlata
u cik zore neku ljepšu pjesmu pjeva i more.
Pupoljcima razmahano proljeće sjeveru će poći,
okolo čaroban cvrkut, lahor bludi vrbama u kosi,
s mekog uzglavlja mjesec mašta u blagosti noći,
preveć ljepote i života proljeće na dlanu nosi.
Gledam, sjene šetuckaju puteljcima i šumom,
biseri rosni prosuti po mirisnu cvijeću oko puta.
Tko li je sve jutros prošetao tim istim drumom?
Tko li je zastao pored maslačka od sunca žuta?
Jedno je sigurno, proljeće, u bojama šušurom nazdravlja
i nIkomu ne smeta što skoro istu priču godinama ponavlja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.