Ivan Pozzoni | Objavio je eseje o talijanskim filozofima te o etici i pravnoj teoriji antičkog svijeta; surađivao je s brojnim talijanskim i međunarodnim časopisima

 

Ivan Pozzoni rođen je u Monzi 1976. On je u Italiju uveo predmet pravo i književnost. Objavio je eseje o talijanskim filozofima te o etici i pravnoj teoriji antičkog svijeta; surađivao je s brojnim talijanskim i međunarodnim časopisima. Između 2007. i 2018. godine objavljene su razne zbirke njegovih stihova: Underground e Riserva Indiana, con A&B Editrice, Versi Introversi, Mostri, Galata morente, Carmina non dant damen, Scarti di magazzino, Qui gli austriaci sono più severi dei Borboni, Cherchez la troika e La malattia invettiva con Limina Mentis, Lame da rasoi, con Joker, Il Guastatore, con Cleup, Patroclo non deve morire, con deComporre Edizioni e Kolektivne NSEAE con Divinafollia. Bio je osnivač i direktor književnog časopisa Il Guastatore – Quaderni «neon»-avanguardisti; bio je osnivač i direktor književnog časopisa L’Arrivista; bio je izvršni direktor međunarodnog filozofskog časopisa Información Filosófica; on je, ili je bio, redatelj serija Esprit (Limina Mentis), Nidaba (Gilgamesh Edizioni) i Fuzzy (deComporre). Osnovao je petnaestak samoupravnih socijalističkih izdavačkih kuća. Napisao je/uredio 150 svezaka, napisao 1000 eseja, osnovao avangardni pokret (NeoN-avangardizam, odobrio Zygmunt Bauman), s tisuću pokretača, i sastavio NeoN-avangardni Antimanifest. Spominje se u glavnim sveučilišnim udžbenicima povijesti književnosti, filozofskoj historiografiji iu većim svescima književne kritike. Njegov svezak La malattia invettiva osvaja Radugu, kritički spominjući Montana i Stregu. Uvršten je u Atlas suvremenih talijanskih pjesnika Sveučilišta u Bologni i više puta je uvršten u najveći međunarodni književni časopis Gradiva. Stihovi su mu prevedeni na 25 jezika. Godine 2024, nakon šest godina potpunog povlačenja iz akademskog studija, vraća se u talijanski umjetnički svijet i osniva Kolektiv NSEAE (Nuova socio/etno/antropologija estetska) [https://kolektivnenseae.wordpress.com/].

BRONHOPNEUMONIJA

Došao si iz mračnih zemalja hladnog istoka,

spaljena svjetlećim vatrama Jana Husa i Jana Palacha

- podsjećaju me na nejasan zvuk tvog imena

da jos ne znam da kazem, da jos ne znam da vrisnem,

došao si s torbom punom mojih herkulskih radova

a da ne mogu zamijeniti tvoje oči sa mojim očima,

a da se ne mogu rastopiti pod udarcima nagrizajućeg okusa mog daha

(jezik me reže, razjeda, peče).

Srodne duše ne trebaju dvije duše,

sudaraju se poput tijela u betonu zemlje,

sukobljavaju se oko računa koje treba platiti, oko suvišnih računa, oko života u ravnoteži,

srodnim dušama ne trebaju dva tijela

zajebavati, pohotno se valjati u vlažnim krevetima

na kojima ostaju utisnuti tragovi lanaca,

Srodne duše ne trebaju dva uma,

srodnoj duši ne trebaju dva mozga,

srodne duše ne trebaju dva srca.

Odletjela si kao povjetarac duha krhke ljubavi

ostavljajući mi zadatak da pokupim komadiće

našeg novog jezika: talijanski - engleski - český,

u troje koja će, razumno, obilježiti našu priču,

nositi se s tvojim strahom od ljubavi i mojom nesposobnošću da budem voljena,

kašalj, povraćanje krvi, peckanje (dva mjeseca?)

nezaustavljive ljubavne bronhopneumonije.

Srodne duše ne trebaju ništa,

dovoljne su same po sebi, duple figurice

nadograđen na album uspomena života,

istaknuti briljantan trenutak sreće

na dodir Boga koji skuplja leševe i iskustva drugih,

u Milanu, u Karlsbadu ili u Milansbadu.