Najpri san je čula. Imala je baš ono, puno smišni glas. A onda mi je zavonjala na cviće iz vrtla priko puta. Koji puta bi se i ja uvajala u maslačke, pa mi se činilo da san se profumom polila. Zastala je na kantun o kuće i pričala s čokcen koji mi svaki dan donese malo mlika i bokunić spize. Ni to baš za šape polizat, ma boje išta vengo ništa. Jučer mi je donija rižot o tikvica. Gospe moja! Izila san, jerbo mi je došla debuleca.
Ona ka da piva, i smije se. I čokac se smije. Smijen se i ja, samo ča me oni ne čuju. Judi mislidu da maške samo čine mijau. Zamotan se oko njenih nogu.
„A vidi, ko je meni doša“, jopet piva.
Ja dignen repicu da omar vidi da sam dobra i pristojna maca, a Ona me pomilki po glavuši. Meni lipo. Pustin oni svoj glas od predenja. Dobila san još jedno milkenje. Ono, lipo me pogleda, okrene se i ode s boršama u rukaman .
„A neš, ne“, mislin se, i odem za njon. Penje se ona na treći pod, a ja za njon. Ni me čula, bila san tiša od najtišeg miša.
Otkjučava vrata i skupja borše ča ih je spustila isprid.
„Evo me“, rečen jon umijato. Tako me mater učila. Ona jopet čuje samo moj mijau.
„A bidna, bit ćeš gladna, a?“, rukon me zovne da uđem.
„Evo ti Whiskas od teletine“, zavonjalo je ka u betuli s pet zvizdica. Lipo ja pomuman i taman se počnem oblizivat, kad začujen glas ča mi ni bija drag.
„Frrree, frr, a koja si ti sad, a?“, ugledan sivo-bilu mačketinu s još većim ušesima. Gospemoja, ni mater mi ni bila ovako ogromna. Mi se pari pinku da je štroloča. Uvatila me trta i popnem se Njoj u krilo i jopet počnen prest. Judi to volidu. Čula san da im tako oni njiov serotonin raste.
„Kike, ajde, šta frkčeš. Vidi kako je mala i smišna“, Ona me brani. A meni lipo ka prasici u bokun vode.
Kike me pogleda s onin očiman i legne na kauč. Okrene nan guicu.
„Malo si mi šporka,a?“, reče Ona i odnese me u banj. Ja nemam blage ča će se dogodit.
Čujen samo kako ona piva. I onda me metne u kajin s vodon. Ajme, ja se ukočin ka pršut, i ni makac. Ona mi lagano metne šape i sve mi tiho besidi, ka malon ditetu. Ma ča judi govoridu da maške ne volidu vodu. Ja propjo guštan. I lipo mi je toplo. Nježno me pere, malo me i škakje. Ja se smijen. Onda me umota u šugaman ča lipo vonja. Da me vide oni moji vanka ne bi me pripoznali.
„Domina ću te zvat. Baš mi je šesno ime“, piva mi Ona.
„Ha, ha“, čujen iz dnevnog kako mi se Štroloča ceri.
„Da Domina“, i umire o smija.
„A ča je, ka da je tvoje lipše?“ ja se već lagano počnen nervirat. Dojde mi da se zaletin i da je bombizan nogon.
„Čula san ja naša dva susida kad šetaju pase, i naiđu na govno, kako jedan drugome viču : pazi mina. To se onda ti ka zoveš Dogovna“, i ceni sve u šesnaest.
Ja se počnen jutit, najradije bi joj prilipetala jednu zableušku.
Ona misli da mi se spi, pa me onako umotanu stavi na fotelju i jopet pomilki.
Kike i Ona odu u drugu kamaru. Sutra ću vižitat kuću.
Zaćorila san ka beba.
Ujutro me probudi grebanje. Onegatiboga ko to u zoru čini monade. Vidim Kiku kako iskače iz velikog pitara za cviće, ali nima cvića u njemu. Crvene je kolure pa mi bode oči. Ča je činila unutra?
„To ti je kondut“, govori Kike čim me vidila da buljin u nju ka na kvizu kad ne znaš ni pitanje ni odgovor.
„Kondut?“, ja ponavljam ka papagalo. Sad je i meni pripelo, pa gren provat.
I nije loše, ne moram vanka. Niko ne more ovo platit.
„Ko je to meni pametna maca pa je učinila potribu u kutiju,a?“, Ona dolazi na teracu.
„Ma koja sad kutija, ol ovo nije kondut?“, ništa mi više ni kjaro.
Iz žepa vadi najlon kesicu i s nekon lopaticon počne prčkati po salbunu. Asti, zameljat će se cila.
„Misusovo, ča sad čini? Ol će se igrat s našim govancima? Jučer mi je parila normalna“, duman u sebi. Kike mi je ubrala facu i jopet se počela cerekat.
Došlo mi je da jon iščupan brke i da jon ono drugo oko učinin štroločavo.
Kad je isprimišala govanca,metila ih je u kesicu i zavezala. Di će s njima? Oli će ih čuvat? Koji put stvarno ne razumin ove jude. Smišno mi je za poludit.
„Oće li koja od vas dvi vanka?“ čujemo je na ulaznim vratima.
Kike se ne ni ošerva. Legne na fotelju. Neću ni ja, ko zna oću li se moć vratit doma. Oden na teracu i zavalin se u žezlonku za uvatit bokun sunca.
„A di će Ona s ton kesicon?“ pitam Kiku.
„U škovace“, pravi se pametna.
Sad se obe cerimo.
„……vrića smija. Ča je život nego fantažija“, piva niki čokac iz škatule u kužini.
Nas dvi zacenimo.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.