Prolazim nakon dugo vremena ulicom. Gledam u katnicu. Zjapi prazna. Umro je Marko. Umrli roditelji.
Početkom petog razreda Marko je bio predmet tužakanja. Svaki čas se netko žalio da ga je Marko gurnuo, udario, povukao za kosu, za nos… Uvijek je Marko krivac. Opominjao sam ga, ali sam znao da nije Marko uvijek krivac.
Za vrijeme odmora priđem učionici moga razreda. Marko sjedi na svom mjestu. Ostatak svijeta od trideset i dva učenika trči skače i svaki čas netko udari Marka. Marko odgovora istom mjerom. Na satu me dočekalo pregršt tužbi.
Nasmijao sam se i priprijetio:
Gledao sam vas. Ubuduće neću slušati tužakanja. Vi njega izazivate, a pošto je jači od vas, on vam vrati.
Mi njega uopće ne izazivamo.
Nasmijao sam se. Shvatili su. Tužakanja su prestala. Pred Novu godinu prilazi mi Marko:
Učitelju, baš sam sretan.
Zašto?
Dolaze mi mama i tata.
Gdje su oni?
U Njemačkoj. Dolaze kući za Božić. Bit će mjesec dana.
S kim ti živiš?
Kod tatinih prijatelja.
Dijete je zbrinuto. Nije ostavljeno na ulici. Kaže da mu je dobro. Prolaze godine. Marko je učenik sedmog razreda. Ocjene su dobar, vrlo dobar. Nađe se i neka dvojka.
Poslije Božićnih i Novogodišnjih praznika prilazi mi:
Učitelju, mene je strah.
Čega?
Bojim se za tatu i mamu? Što će sa mnom biti ako im se što dogodi.
Tješim ga:
Ne boj se. Bit će im dobro. Sve će biti u redu.
Sedmi je razred završio. Praznici su. Netko zvoni na vratima stana. Otvaram vrata. Pred vratima plaču Marko i njegova mama.
Pomozite, kaže mama.
Što je bilo?
Pruža mi svjedodžbu. Marko je prepravljao ocjene. Nespretno je to izveo. Pisao preko napisanih. Brisao.
Tata kopa jarak za dovod plina i kada je vidio svjedodžbu, naljutio se i viče da će ga ubiti i zatrpati u jarak. Molim Vas dođite i recite da ste to Vi popravljali. Ubit će ga.
Trčim s njima. Ljutiti otac i dalje kopa jarak. Prilazim:
Nemojte se ljutiti, ja sam pogriješio kod upisivanja ocjena i prepravljao ih. Nije to Marko uradio. Ja sam pogriješio. Oprostite…
Nakon nekog vremena dolazi otac i daje mi komplet odvijača. Odbijam poklon. Ne primam mito. Nutka me. Na kraju kaže:
Znam da Vi niste prepravljali ocjene, ali hvala Vam.
Vratili su se nakon godina rada za djetetovo dobro. Marko je samovao i strahovao, i za sebe, i za roditelje. Sazidali su katnicu. Za Marka, ali njemu nije trebala katnica. Bio je željan toplog doma i roditeljske ljubavi. Mlad se razbolio i otputovao za ocem, a mama za njim. Kuća samuje. Sve su dali za Marka, a danas nema ni njih ni Marka.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.