Na ramenima mi side pjesnikinje i pjesnici.
Jedino šta mi cilo vrime govore je da buden
effortless.
Jebi ga, hvala Van na savjetima
Al to šta su mi ramena skvrčena
I šta sidin iskrivljeno
Mora bit zato jer
san stvorena da pišen.
Nije meni nikakvo srce zatvoreno
I još niko nije zaboravia moje ime.
Gospodine Whitmane, i Vi ste osićali
uzburkane oceane.
Tako i ja u sebi osjećan
Uzburkivanje svih voda na ovome svitu.
Pjesništvo je rič i djelo, svaćamo preplitko
katarzu stvaranja.
Side mi na ramenima
Pjesnikinje i pjesnici
I evo, moran priznat
Samo seru.
Neko se rodi blagoslovljen, pri rođenju dolaze darovi
pjesništva
I da me sad porižete
Po ruci kojon pišen
Nikad van to jebeno ne bi oprostila,
A iz ruke bi potekla krv
Toliko crvena i gusta
Gusta jer
U njoj
Su samo Stihovi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.