Ove ćemo noći ploviti do kraja;
sa jezera žudnje srušit ćemo brane
i na papir naših zapletenih tijela,
ljepote i slasti ispisati strane.
Nosit će nas vali uzburkani, divlji…
bujice vreline žilama će teći.
Titrajima tijelâ i žednim usnama,
sve što prešutjesmo, noćas ćemo reći.
Pod koprenom tame, na tronu uzdaha,
čežnji ćemo našoj zapaliti žrtvu
od besanih noći i čekanja dugih…
da nestanu vječno u sivilu praha.
Noćas ću ti od svitanja ljepšoj
udahnuti vatru ljubavi u dušu,
da od njenog žara krv ti uzavrije
kad u srcu hladne mećave zapušu.
Kada u svitanje suha usta jutra
popiju posljednje kapi ove noći,
jedno drugom vjeru ćemo dati
da tronu uzdaha opet ćemo doći.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.