U programu sudjeluju: Jelena Miholjević, Goran Grgić, Dijana Vidušin, Vesna Tominac Matačić, Iva Visković, članovi ansambla Zagrebački solisti, Goran Matović, autor događaja.
U davnim danima nemirnih osamdesetih godina 20. stoljeća Antun Šoljan piše:
Njegove pjesme, možda upravo zato što su poglavlja osobne duhovne biografije, na poseban i tijesan način povezane su s našim vremenom i, koliko nam god govore o pjesniku i razotkrivaju ga, toliko opisuju i raskrinkavaju vrijeme, kojega je on upravo najparadigmatskijim pjesnikom. Poezija Slavka Mihalića najpunija je metafora slobode u suvremenome hrvatskom pjesništvu.
Pjesma Majstore, ugasi svijeću pjesma je za sva vremena. Vječno vraćanje istog.
Radije noću broji zvijezde, uzdiši za mladošću.
Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice.
Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta.
Samo klauni znadu kako se možeš izvući: Plaču kad im se smije i smiju se kad im plač razara lice.
Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more, nadrealna je zagrebačka slika od vremena i vode. Mihalić stvara čudo riječi kojima osvaja i zavodi. Program je zamišljen kao scenska rekapitulacija književnog opusa Slavka Mihalića. Scenski događaj Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more, građen je udjelom pjesničkog umijeća, živog govora, glazbe i filma....
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.