Kolumne

ponedjeljak, 21. listopada 2024.

Saxanje života uz južnoamerički melos


Piše: Sandra Pocrnić Mlakar 

Saxanje života – tako je Silvija Šesto naslovila svoj pogovor zbirke poezije Zlatka Kovačevića Saxa „Čemu pjesme?“ u kojoj je prepoznala duh aforizma i epigrama. A kako izgleda Saksanje života uživo, demonstrirao je Zlatko Kovačević Sax na predstavljanju svoje druge zbirke poezije „Čemu pjesme?“, kojom je ugostio više umjetnika. Uz samu recenzenticu Silviju Šesto, umjetnički gost u knjizi je ilustrator Ivan Kovačević, koji je završio grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti i bavi se portretiranjem, grafitima i fotografijom. Kao u knjizi, umjetnici su bili gosti i na predstavljanju knjige u Gradskoj knjižnici Virovitica. Glumac Kazališta Virovitica Igor Golub sugestivno je čitao Kovačevićeve pjesme različitog tona i ugođaja, u čijoj je poanti redovito filozofska poruka o čovjeku i njegovu poslanju. Novinar Goran Gazdek bio je u ulozi moderatora i dirigenta za vrijeme izvođenja pjesme „Pasji krik“, koju je autor improvizirano, ali neočekivano uspješno, izveo u interakciji s publikom čiji je zadatak bio ponavljanje refrena „Dajte psu da bude pas“. Najveće umjetničko iznenađenje večeri bio je mladi glazbenik Deni Plavčić koji je na tradicionalnim južnoameričkim duhačkim instrumentima svirao južnoameričke narodne pjesme, među kojima je, naravno, bio i veličanstveni „Kondorov let“, kojim je oduševio Virovitičane. Zbog melosa kakav se rijetko čuje u Virovitici Glumac Igor Golub ostao je u knjižnici duže nego što je planirao, iako je morao stići na probu u kazalište. 

Pjesme Zlatka Kovačevića Saxa su impresije koje prerastaju u duhovite dosjetke, a zatim postaju refleksivne i sagledavaju čovjeka i njegove osjećaje prema najbližima i prema društvu iz nove perspektive: Da bar ne ćutim tvoj karakter/Ispod sjajne maske obećanja/Da ne moram trpjeti/Plastične osmijehe blaženstva. Uz društvenu kritiku koju usmjerava prema neukusu, neumjerenosti i nemoralu, jedna od najsnažnijih poruka koje upućuje Zlatko Kovačević je poruka o slobodi za koju se pojedinac treba izboriti i koju treba znati cijeniti. Poruku o slobodi istaknuo je i zanosni južnoamerički melos. 

Zlatko Kovačević je sitotiskar, jedan od najcjenjenijih u branši. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost i grafički dizajn u Zagrebu i vlasnik je majstorske radionice za sitotisak dizajn i reklame Sax design u Virovitici. Počeo je pisati poeziju 2019. godine potaknut Roklicerovim večerima, pjesničkim susretima u Cugu na željezničkom kolodvoru. Kako je rekao, pjesme piše u jutarnjim satima, između pet i sedam ujutro, kad je grad tih i pust. 



Pasji krik 

Što više gledam životinje

Manje volim ljude

Možda sam u krivu 

Al neka mi to bude 


Dajte psu da bude pas 

Hvalit će vas na sav glas 


Pasji život za čovjeka nije

Al' i ljudski pasu svoje mane krije 

Dajte psu da bude pas

Bit će bolje za sve nas 


Od umjetne hrane stradaju mu kosti

Još će hranu vilicama bosti

U pohlepi čovjek nikad nema mjere

Natjerat' će pseto i da zube pere 


Dajte psu da bude pas 

Pustite ga ovaj čas


Prvo treba psa kastrirat'

Da bi gazda mogo' paradirat'

Misleć' da mu silno godi

Čovjek roba na uzici vodi


Dajte psu da bude pas 

Bit će to za njega spas 


A pas stalno sanja 

o psećoj slobodi

Umjesto da kuje ganja 

Rob je čim se rodi


Dajte psu da bude pas 

Čovjek laje na sav glas


Moja vrata 

Samo tren 

Da vam otvorim vrata

Uđite svi moji prijatelji


Oni drugi

Ostanite s vanjske strane

Tamo je za vas bolje


I protiv svoje volje

Spustit' ću pogled

I spremiti ključ 


Sijaset da 

… da? 

Da da

Daa Daa

Da? 

Daa daa

Dada da da 

Da! Da! 

Daaa

Da…. Da

Da


Zlatko Kovačević Sax: Čemu pjesme?“, SINKO institut 2024. 

 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.