Eđidija Baldini | Dimni

Edit je uzela dvije lizaljke i izašla iz kuće. U ulici su bile njene prijateljice. Vršnjakinja Mia i njena trogodišnja sestra Sara. Sara je bila tužna pa ju je Edit upitala zašto. Sara još nije mogla dobro izgovarati sve riječi. Vratila se malo prije s jednog rođendanskog slavlja pa je Edit bilo čudno zašto je onda tužna. Usljed Editina inzistiranja Sara joj je rekla da ju je jedna curica stalno nazivala Saja. "Ali ja sam Sala!"- ljutito je izjavila Sara. Mia i Edit su se pogledale. Jedva su se suzdržavale od smijeha, ali nisu ništa komentirale da ne uvrijede Saru. Edit je Sari pružila lizaljku i pozvala ju da vidi njenu macu. Uskoro će dobiti mačiće.

Ušle su u dvorište i krenule prema podrumu. Tu je bilo svega! Pravo skladište, stalaža s knjigama, krevet za macu, stara fotelja, ormar s Editinim igračkama i još štošta. Na krevetu je ležala maca Biba. Bila je sive boje, a pored nje tri mala šarena mačića, na kojima je prevladavala bijela boja. Biba ih je lizala, a Edit i prijateljice su iznenađeno gledale. Prvi su put vidjele tek rođene mace. Biba je bila jako pitoma mačka. Već je nekoliko puta imala mačiće i nije se bojala ljudi. Mirno je lizala svoje mačiće, a Edit i prijateljice nisu joj uopće smetale.

Sara, kao najmlađa, predložila je da tim mačićima nadjenu njihova imena. Ideja se svima svidjela. I tako su mace već prvog dana svoga života dobile imena – Edit, Mia i Sara. Biba se počela komešati, čudno se micala. Edit i prijateljice samo su sa zanimanjem promatrale što se događa. Nakon nekoliko minuta svijet je ugledao još jedan mačić, bio je veći od ostalih, potpuno siv i s nosićem roza boje. Dok ga je maca čistila, Mia je upitala: " A kako ćemo njega nazvati?" Sara je, iako mala, uvijek imala svoje primjedbe. "Baš liči dimu, kada zimi gledam dimnjake, upravo takvu boju vidim!" "Sjajno, zvat ćemo ga Dimni!" - uzviknula je Edit i sve su se prijateljice složile.

Vrijeme je prolazilo, a mačići su rasli. Skoro bi ih svaki dan prijateljice posjećivale i igrale se s njima. Svaka je imala svog ljubimca, a Dimni je bio najmaženiji. Čim bi ih ugledao, odmah bi im potrčao ususret. Bio je jako umiljat i zaigran. Imao je jako mekanu dlaku i svi su ga voljeli dirati. Tko bi god svratio, divio bi mu se.

Ponovno je došlo vrijeme mačje ljubavi. Sa svih su strana dolazili mačori i mijaukali svoje serenade. Susjedi nisu baš blagonaklono slušali te noćne koncerte, i to su davali do znanja Editinoj mami Nives. Nives je shvatila da nešto treba pod hitno poduzeti, neke mačiće pokloniti, već su se osamostalili. Ali problem mačora i dalje se neće riješiti. Najbolje rješenje bi bilo zadržati samo Dimnog, on je mužjak, pa bi se tako riješili i ostali problemi. Nives je dugo planirala kako sve to objasniti Edit, a sjetila se i tete Irme koja joj stalno ponavlja kad će joj pokloniti neke mačiće.

Nives je vozila cestom kroz šumu dok nije stigla do tete Irme. Imala je kućicu kao iz bajke. Ispred kuće puno cvijeća, a iza vrt i voćnjak, pored kojeg se prostirala šuma. Mjesto je bilo jako lijepo. Tu bi mačići zaista uživali. Teta Irma je jedva čekala da ju netko dođe posjetiti. Odmah je skuhala čaj od biljaka koje je sama skupljala. Uvijek je imala spremne i domaće kolačiće. Kod nje bi svatko bio dobrodošao.

Nives se sretno vraćala kući, teta Irma će uzeti mačku i mačiće. S te strane je problem riješen, ali ostaje Edit. Kako će ona to prihvatiti? Ušavši, Nives je ugledala Edit kako se igra s mačićima. Poljubila ju je i išla spremiti popodnevnu užinu, a mačićima su stavile mlijeka u tanjuriće. Nakon jela mama je započela razgovor s Edit. Objašnjavala joj je problem i kako bi se mogao riješiti. Mačiće će kod tete Irme moći posjećivati kad god poželi, a za Dimnog, da ne bude usamljen, mogu kupiti košaru da može  spavati u njenoj sobi.

Edit je u početku bila žalosna. Prišla je mačićima i dugo nije ništa govorila. Mama ju je pustila na miru, nek sama razmišlja i pokuša shvatiti situaciju. Zvonce je zvonilo, netko je bio na vratima. Edit bi uvijek prva potrčala, danas nije. Nives je otišla otvoriti vrata, bile su prijateljice iz ulice. Čim su ušle, shvatile su da se nešto događa. Mislile su da se nešto dogodilo mačićima, ali bili su svi na broju. Tada su upitale Edit što je. Nives je otišla po sok i krokiće, a Edit je sve ispričala. Sve su bile zamišljene i tužne. Neko su vrijeme šutjele i milovale mačiće.

Sara, iako najmanja, po običaju se prva javila. "Pa lijepo, moći ćemo ići na piknik kod tete Irme. Igrati se s mačićima, brati cvijeće, trčati po šumi, a one će sigurno uživati na tako lijepom mjestu!" Edit i Mia su se pogledale. Sara je imala pravo. Mnogo će im bolje biti tamo nego u stanu. Kao i inače, Sara je imala rješenje. Dogovorile su dan kada će sve zajedno ići kod tete Irme s mačićima. Bit će im to prvi zajednički piknik. Nives je bila zadovoljna, ipak je rješenje ispalo mnogo bolje nego što se nadala. Prijateljice su mnogo tome pridonijele.

Veselo je prošao taj prvi zajednički izlet. Vraćale su se umorne od igre i skakanja. U svojoj torbi začuđeno je stajao Dimni. Tko zna što je mislio. Još nije bio svjestan prave situacije. Stigavši kući, Edit je Dimnog odnijela u svoju sobu. Tu je već bila spremna njegova košara za spavanje. Polagano ga je spustila, a Dimni je najprije sve pomirisao, pa je malo gnječio jastuk i na kraju je legao i počeo s čišćenjem. Bio je miran, još nije pokazivao znakove nervoze. Edit je skočila na svoj krevet i izvukla knjigu. Počela je čitati, ali kako je bila umorna vrlo je brzo zaspala. Probudio ju je zvuk, Dimni je jako mijaukao. Trčao je iz sobe u dnevni boravak i natrag. Bio je vrlo uznemiren. Edit je znala da traži svoju mamu. Uzela ga je u naručje i počela milovati dok se nije smirio. Potom mu je stavila na tanjurić mlijeka, a mama je već bila pripremila kuhanu ribu. Dimni je to najviše volio. Čim je osjetio miris ribe, odmah je potrčao i sve smazao u nekoliko trenutaka. Potom se dugo oblizivao i čistio, a napose skočio do Edit na fotelju i zaspao. Edit je uzdahnula: "Valjda će sve biti u redu!" - i pomilovala Dimnog.

Dimni je rastao i postao, govoreći s mačje perspektive, pravi gorostas. Posebno je volio ležati na terasi i promatrati ptice. Susjed je u vrtu imao ogromnu maslinu i tu je bio uvijek veliki promet, posebno zimi, ako bi ostala pokoja neubrana maslina, za njih prava poslastica. Stiglo je i ljeto i Dimni bi najčešće po noći spavao na terasi, vrata su uvijek bila otvorena pa bi ponekad ušao u Editinu sobu i spavao u svojoj košari, ali tu bi vrlo malo ostajao. U ranu zoru bi ptice već počele svoje cvrkutanje, pa let, a to je jako zanimalo Dimnog.

Bila je lijepa ljetna noć. Svi su spavali. Dimni je na terasi promatrao let nekolicine šišmiša. Godinama su bili tu. Započeli bi svoje akrobacije u smiraj dana i nastavljali duboko u noć. Dimni se od gledanja umorio i zaspao. U snu mu je nešto smetalo. Nije mogao disati. Trzao se, izgledalo je kao da ružno sanja, da ima noćnu moru. Probudio se i bio u oblaku od dima. U susjedovom vrtu gorjela je maslina. Dimni je brzo potrčao u Editinu sobu, skakao po krevetu i mijaukao. Od te galame i Nives se probudila. Osjetila je miris dima u zraku. Preko prozora je vidjela kako gori maslina i hitno zvala vatrogasce. Situacija se uspješno riješila zahvaljujući Dimnome. Susjed koji je pušio i opuške bacao u vrt nije dobro procijenio sušu i vrućinu i dogodilo se ono neizbježno.

Svi su hvalili Dimnog, posebno vatrogasci. Priča o njemu dospjela je čak i u novine. Edit i njezine prijateljice iz šale su ga nazivale Dimni Alarm i otpjevale mu simpatičnu pjesmicu.

Dimni, Dimni Alarm

nitko nema takav šarm

tvoje oči sokolove

prate kretnje svakakove,

a na prvi sumnjiv znak

tvoje mijaukanje čuje svak!