gorka kap
prividno odijeljena od cjeline,
kako pristaje smrtniku.
Nebo beskrajno
u modrini cikorije,
gdje voda briše trag
bez isprike za ono što jest.
Lišeni optimizma
što ga pruža opsjena
sjećamo se pjesama
koje smo voljeli.
Na trakaste zavjese
ljepljiva poput meda
hvata se vrelina
ranog poslijepodneva
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.