Jozo Vulić | Sjećanja

Sjećanja na nju, sad mi na misli slijeću;
Ah, čak i da želim, prestati joj neću

Za ljubav, noću budan rime pisati. 
Pjesmé o rastanku, sjene mirisati.

Pogled na njenu sliku uzbuđen pada.
Bože, bila je lijepa – bila je mlada!

Ona me ne vidje, ja mahnuh joj rukom...
Neka druga ruka tonula je strukom.

I vidjeh, s drugim draga zauvijek ode.
Sad samo sjećanja razgovore vode.