Moja je pokojna baka često običavala govoriti:" Čega se pametan stidi, time se budala ponosi." I sada ćete ponovno pomisliti da sam osuđivački nastrojena, ili da generaliziram, ali ponekim je djevojkama, "izgled", (i to uz brdo šminke i hrpu filtera) - jedino što posjeduju i mogu ponuditi. Iako, budimo realni, čak ni to nije njihova zasluga, već splet genetskog materijala, a ničija mladost ne traje vječno. I takve će jednom ostarjeti... Njima literatura nije od primarne važnosti, ne pronalaze ushićenja u intelektualnim razgovorima, ne istražuju razna područja znanosti, psihologije ili umjetnosti. Elokvencija im nije jača strana, a vokabular im se jedva svodi na par stotina riječi. Ne znaju se čak niti pravilno izražavati, a kamoli pisati, stoga često ispadaju neuke i ograničene. Ne fasciniraju ih muzeji, galerije, promocije, kazališta, ne zanima ih školovanje, a kamoli fakultetsko obrazovanje. Najvažnija im je svrha, bogato se udati, i uz minumum truda - živjeti na tuđoj grbači. Nisu u stanju shvatiti sarkazam, najobičniju šalu, a kamoli metaforu. Muškarcima su lako dostupne, stoga ih doživljavaju kao tek jednu u nizu, prolaznu avanturu - "komad mesa". Još ukoliko ovdje ubrojimo estetske korekcije, razne operacije i kopiranje starleta... Što vidimo? Duhovne rugobe, žene koje nisu zadovoljne sobom, jer su prazne i tupe iznutra... Umjesto što jačaju mišičnu masu, bilo bi im puno bolje i razumnije da porade na svojim intelektualnim sposobnostima, (ukoliko je, isto, uopće moguće). Njihovo se čitavo postojanje svodi na tračeve, ogovore, klevete, bavljenje tuđim brakovima, i pokušaje razaranja istih. Pošto duševno nimalo ne rade na sebi, zauvijek ostaju na nivou prosječne amebe... Nažalost, u ovome je bolesnom i izopačenom društvu snobova to sasvim prihvatljivo, čak štoviše, takve ne bivaju etiketirane kao osobe pomračenog uma. Znajte, svi ćemo mi jednom stati pred Boga... Mnogi će odgovarati što su zatrli svoje talente, a ostale se neće ni kuditi - jer nisu imali ikakve moralne vrijednosti, kvalitete i komponente - po kojima bi ih se moglo pamtiti ili cijeniti. Ukratko rečeno... Najiskrenije, iz dubine duše, razbora i srca - koje za razliku od nekih itekako imam... Gadi mi se razdoblje u kojem živim!
-osma zbirka-
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.