Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

petak, 19. siječnja 2024.

Antonijeva majka


Razgovor pripremio i vodio: Nikola Šimić Tonin

Povod intervjuu s Ozulom Milanović, majkom Antonija Milanovića je izlazak njegove druge knjige, “Svijet se vrti oko OSI!” Iskustveni priručnik za osobe s invaliditetom i o njima.


Za one koji Vas manje znaju recite nešto o sebi.


Ja sam Ozula Milanović Antonijeva majka, to je po meni najvažnije da javnost zna jer je to moja najveća uloga.


Biti majka to istinski gordo zvuči, a vi ste svojim zauzimanjem za svoje dijete i borbu za njega nadvisili i tu gordost.


Upornost, velik rad i trud su najvažniji...


Recite kako je sve to počelo, vaše suočenje s Antonijevom bolešću.

Prvo, Antonio nije bolestan nego je Antonio osoba s invaliditetom. Sve je krenulo s Antonijevih 8 mjeseci kad smo počeli primjećivati da je motorički slab i problemi su se samo počeli nizati, ali samo borbom došli smo do ovoga danas...

Svaka majka staje iza svog djeteta a Vi ste Antoniju bili i podrška i svjetlo koje ga vodi naprijed.

Sami ste rekli ja sam njegova majka, to je po meni sasvim prirodno i tako bi se tribala svaka majka zalagati za svoje dijete, iako ima primjera gdje majka to i nije, to najradije ipak ne bih komentirala.

Recite nam nešto o svim preprekama i pravnim i drugim zavrzlamama na koje ste nailazila na tom nimalo lakome putu.

Za mene nije postajala riječ prepreka, a svaka koja bi se ispriječila na putu rješavali bi je preko institucija dok god se ne riješi, ako treba danonoćno pišući dopise i viseći na telefonu...

Kada ste zamijetili tu Antonijevu nadarenost k pisanju i javnom istupu. 

Već od vrtićke dobi, nikad se nije plašio kamera, a nitko ga nije ni tjerao. A što se tiče pisanja, nije se volio izražavati pismeno zbog motoričkih problema, ali kada bi se nakanio pisati zamijetila da ima u tome "ono nešto" još od početka, samo sam tražila način da to potaknem.


Što ste sve preživjeli i s čim ste se suočili s prvom Antonijevom knjigom, i sam sam svjedok istog. I za mene je radost odjek prve knjige a i ove i to u što je izrastao Antonijo.


Proživjela sam radost i sreću, jedino mi je krivo bilo i teško kad je na radnom mjestu bio maknut od kontakta sa korisnicima jer su mu ljudi pružali ogromnu podršku, jer dijelovi knjige u kojem se spominju neke osobe iz kruga knjižnice su protumačeni kao osvetnički, a to uopće nije tako. Između redova mu se prijetilo i mogućim tužbama...

Bez obzira na navedeno, zadovoljna i ponosna.


Antonijo je postao glasnogovornik, njihov glas glas OSI.


Ja sam sretna i ponosna zbog toga i u nijednom trenutku nisam sumnjala u to.


Sretan sam što sam potaknuo ovu drugu knjigu koja je izuzetna, kako Vi gledate na nju?


Ja drugu knjigu podržavam kao i prvu. Ponosna sam  kao i Vi. Nadam se da će ovaj priručnik svima puno pomoći.


Ima li nešto što Vas nisam pitao a rado bi ste odgovorili na to?


Samo bih  željela istaknuti da je težak put prema svakom uspjehu i da bez borbe nema ni rezultata. Ne odustajte.





Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.