Katarina Zadrija | Reci mi

U tvoju se pomoć uzdam svakoga dana.

Ne dosađujem ti često sa zamolbama.

Duhu sam svetom dala da me vodi 

uz njegovo svjetlo moj put uz tvoj hodi.

Granao mi se život u tisuću grana.

Iskusila sam tamu blistavih dana 

i sreću mrkih noći.

teškoće su mi otvorile oči.

Sada se čudim ko pura glisti, 

a znam, nismo svi isti

koliko zala na svijetu ima 

tko je ljude učinio zlobnima?

U svakom se dobro i zlo bori. 

Prevlada li ono koje vještije zbori?

Ravna staza moral krivuda ,

sve više izgubljenih vrluda.

A tko sam ja da sudim drugima?

I meni je ravna staza bila mila,

shvatih, preveliku cijenu bih platila.

Još uvijek mi kušnja loptu dobacuje,

ponekad gubim, uz pomoć ti pobjeđujem.

Sve manje je onih kojima se borba mili,

gazeći moral svi bi na tronu bili.

Hladna je ruka gasnu snovi.

Na katafalku ljudskosti jedno te molim:

Reci mi Bože kud brod ovaj plovi?