Jasna Popović Poje | Vrlo moguće

Cijelo poslijepodne glancam svoje crvene kožne čizmice s remenčićima 

kupljene lani na sniženju.

Doduše, nikada ih nisam obula,

ali morala sam ih imati.

Prvo, crvene su, a drugo, 

odlično pašu kao ukras u bijelom hodniku.

Glancam ih, glancam i razmišljam:

što ako umjesto željenog poklona,

u njima zateknem- šibu?

A to je moguće. Vrlo moguće.

Neka me je tužibaba mogla cinkati Nikoli 

jer su mi nekoliko puta ove godine

izgorjele svinjske šnicle i pileća prsa,

pire krumpir je bio više puta neslan,

a kuhani krumpir ostao tvrd.

Nekoliko nedjelja nisam napravila povrtnu juhu

i ispekla makovnjaču.

Nisam baš na vrijeme plaćala režije,

glačala, prala prozore i zavjese.

Šiba bi mogla stići i zbog toga što nisam

dovoljno zalijevala petunije, 

obrezivala grmlje, temeljito čistila kosilicu,

što nisam skupljala razbacane igračke po dvorištu, 

mela stepenice i ulaz pred kućom.

Propustila sam i nekoliko rođendana,

poziva na kavu, kazališnih predstava,

jedan glazbeni koncert i večer poezije.

Zaista, što ako umjesto željenog 

poklona svetog Nikole,

u omiljenim crvenim čizmicama

kupljenim lani na sniženju,

zateknem šibu?

A to je moguće. Vrlo, vrlo moguće…