Ankica Kale | Nemoj htjeti znati

Nemoj htjeti znati,

sumnjaj, strepi, pati!

Jer sve rane duše, slutnje što te more,

od istine su lakše, mada peku, bole;

Nemoj htjeti znati,

sumnjaj, strepi, pati!

Pusti slatke riječi neka bruje, teku,

na tom surom žalu oseka i plima,

bolnije od sumnji istine zapeku

u predvorju pakla jošte nade ima;

nemoj htjeti znati!

Još se ljeska svjetlo na obzorju tvome,

još propinje čamac ispod strme stijene,

kroz mutnu se vodu mač istine ljeska,

zarobljen u mreži sred mulja i pjene;

nemoj htjeti znati!

Veslaj, veslaj dalje, što dalje od hridi

u zavali slutnji, u strepnji ti pati,

strašnije od sumnji istine zabole,

zato nemoj htjeti

nemoj htjeti znati…