Mario Kovač | Sasvim obična pjesma

 

Sasvim obični oblaci

Iznad trošnih zgrada

Siva jutra bez sjena

Drvored bez sklada

Nebo bez ptica

Sasvim slučajni prolaznici

Bez lica

Sasvim obične ulice

Pune nesretnih ljudi

Sasvim obične nevolje

Što pritišću im grudi

Dugi užurbani koraci

Bez posebnog cilja

Za njima mnogo milja

U bolesničkoj postelji

Sasvim običan čovjek

Što sadio je cvijeće

Cijeli svoj vijek

Blijedo naborano lice

Tanke koščate ruke

Što zemlju više nikad

Dotaknuti neće

Sasvim obične muke

Sasvim obična suza

U umornu oku

Tek jedan lijep trenutak

U sjećanju duboku

Kroz otvoren prozor

Jedan sjetan pogled

Na sasvim običan vrt

Na jastuku klonula glava

Sasvim obična smrt