Maid Čorbić | Ako je ljubav grijeh

Pokaži mi pravi put istine, dobri čovječe

I ne govori mi da sam u krivu za sve

Kada znam da srce ne laže nikada

Ćutanje više govori od same riječi

Gledam slike stare i na njima shvatam jedno

Vrijeme prolazi, a ja i dalje tako bezazleno razmišljam

I mislim da sam sveznalica, a ne shvatam zapravo

Da sam jedna obična karika u svijetu

Želim da presiječem sve loše uspomene

Koje sam ikada doživjeti mogao, ali ne ide

Tako olako kada znam da nisam kriv

Za sve stvari koje su se morale da dogode

I ne znam odakle bih počeo, kada gledam oko sebe

Tugu i jad u očima drugih ljudi koji navijaju

Da budem samo ono što nisam

Snishodljiv i čovjek mekog srca da praštam sve

Poželim prosto da nestanem iz ovog svijeta

Ćutim, trpim sve uvrede samo zbog nečega

Što se navodno zove „ljubav“, peripetija osjećanja

I dalje prisutna je u meni, dok gledam nju

Žena koja do jučer je govorila bajke i basne

Sada pretvorila se u odbjeglu ženu bez imena

Zarekla se da uvijek biće tu za mene

A izdala me olako pred svijetom

Nemam čega da se stidim, znam da sam volio nekoga

Ali neuzvraćena ljubav je teška mnogo za svariti

Jer bez obzira na sve imam legitimno pravo

Da budem dječak i povrijedim drugu stranu

Ali biram da budem uvijek samo što jesam

Jer na kraju pokaže se sve u detaljima

Ako je ljubav bila grijeh, ne treba mi moć

Da osvajam svijet drugim djevojkama

Snaći ću se ja, samo pitanje je

Kako ćeš ti uspjeti

Biti čovjek?