Sve ono na svijetu ovom što mi treba
usidreno između njenih je ruku;
tu je beskonačna nesebičnost neba
sa zvijezdom što brod mi privodi u luku.
U središtu ove raskošne intime
srce je što kuca jedino za mene ,
u koje ljubavlju urezujem ime
i čija toplina napinje mi vene.
Međ' rukama njenim izdašna je duša
što samo je s mojom osmišljena, cijela
te s njom s istog vrela sve slabosti kuša,
širi se i cvjeta u oba nam tijela.
U tom raskriljenom svemiru bez kraja
sve je što mi treba i sve je što volim :
oltar radosti, sreće, zagrljaja...
pred kojim klečim, pred kojim se molim.
Sred bijelog baršuna živo lepršaju
dvije labudice mirisne i čvrste
čiji mi drhtaji bezuvjetno daju
mističnu okrepu kroz usne i prste.
Sve o čemu sanjam, čemu se veselim
među rukama je tim svilenim, vrelim ;
dok sužanj sam njihov, slobodu ne želim,
s njima ću i dobro i zlo da podijelim.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.