Jezikom ptica na hrptu planine
vjetrenjače vjetar grabe,
a mali konjanik je šećeri vjerom.
U podnožju čeka prostrta meka
košanica, malih molitvi mjesto.
Košuta na njoj i jutros diše, tiše.
Desno, na rub nabrane oranice
jutro rosu prosipa. Bosu me cjeliva.
Udišem zahvalnost, mirišu lipe.
Tek čista li je znanost to
što naseljava sjaj u budne oči?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.