ostat će previše
zraka neistisnutog
iz praznih prostora
u kojima nismo bili
dok smo se stiskali u gužvama
od neiskorištenih trenutaka
stvarali smo maglu
skrivali se u njoj
svaku joj kapljicu
hvatali otvorenim ustima
bez glasa iz njih
udisali smo tuđe izdahe
izdisali ih u druge
sa istima
život vrtjeli u krug
mirisali po tuđim željama
zaljepljenim po potiljku i obrazima
obilježeni njima
prerasli svoje vrijeme i prilike
kao stabla koja moraju pasti
prepustiti sunce mladicama
kroz panj s godovima reći
koliko smo krugova odvrtjeli
i iz centra ispustiti posljednji krik
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.