Kolumne

subota, 10. rujna 2022.

Libero kokotović | Autobiografija broja 67


67 puta su mi pjesme klizile niz prste brzinom treptaja nošene voljom prkosne i razigrane zluradosti kao da me žele prizemljiti ukočenoj stvarnosti, sumnji u raskoraku nedovršenosti.

67 puta sam budio svoje usnule budnosti koje su se sabijale u gomilama ispraznosti, u talozima uzaludno utrošenih sati, u osvrtajima bez značenja ne bih li u jednom jedinom trenu u sebi dodirnuo bar djelić živog tkiva bića.

67 puta se svaka duša raspadala u sitne djeliće eteričnih kapljica u krugu domašaja nedodirljive cjeline koja može zasvjetliti samo zaslugama uzvišenog vida.

67 puta sam poželio 67 života žaleći se nad onim jedinim čiji su dani razdrobljeni vizijama, zamagljeni ciljem u jutarnjim satima da bi noćima zamrle u slatkom spokoju mrtvila a buđenjem se nanovo glađu napajalo.

67 puta sam mrsio uvojke svojih duguljastih sjena koje su blijedjele na obali gdje horizonti leže u bezbrižnom spokoju a moje su se ispružene ruke saplele u čežnji molitve dok su se prsti odmicali uplašeni oblikom dodira.

67 puta sam molio anđele da utišaju sve moje zakletve i vjerovanja kojima sam se branio od rasplamsaja sumnji ne bih li dodirnuo obličje smisla u koraku staze vidnog polja.

67 puta se u oblutku sveopće svijesti pojave siluete iskeženih lica i probuđenih zlosutnih doba, ponovljenih vraćanja paučastih poglavlja u obliku prisječanja zlokobnih slika u krvotoku rijeke vremena i u bezizglednoj nadi novo rođenih pravaca.

67 puta je zamukao urlik prokletstva pred zidinama slutnje, boli , bijesa i zamrle samilosti gdje se ljudskost raspršila u prostranstvu jutarnjeg spokoja.

67 puta sam gledajući ljude pratio njihove korake u kojima je zamrla besciljnost i nepredvidiva lakoća gibanja jer su kruti pravci nadjačali širinu pogleda i oslobođenog daha.

67 puta su se iz očiju modrih sijenki obrtali zakučasti znakovi sumnje, topli i domišljati ne bi li razotkrili sve slojeve zabluda i dotakli tek naslućenu jezgru spokoja i smisla.

67 puta je svijet zamirao kao nedozreli vinograd nad gomilama izgužvanih zastava pored cereka čuvara snova čije se lice uvijalo poput gušterovog repa.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.