Gordana Kurtović | Rastanak

Prije odlaska sa čarobnog otoka, 

spremanje bračkih mitoloških prizora;

cvijeta bugenvile,pjesme cvrčaka,

bisera iz školjke želja,kaplje mora

na rubove jave i poljana snova.

Pažljivo ih slažem i u pore kože

za vremena kišna,olovna i duga,

puna nade da sačuvati se može

kao lijek za bluz svih jesenjih tuga,

dok ne zasja ljeto i ljepota nova.

      Jednom je snivala...

Slagala je srebrne snove

o drukčijim danima

o vremenima drukčijim

gdje majke ne umiru prerano,

sva djeca utočište imaju,

u mraku ih nikada

strah nije.

Snivala je o odlascima

nekim novim svitanjima,

bez suza i oproštaja.

Slažući kamenje nade

ona je ipak ostala,

bez pitanja,i odgovora.

Vjerojatno je kiša kriva

što tamna sjećanja priziva.