Darija Žilić | Zaključak

Pojesti pet šest maslina prije dovršetka teksta. Negdje se mora završiti. Prekinuti niz označavanja. Već se u tekstu i jezik podriva, gdje će sve to završiti? U općoj nespoznatljivosti čovjeka, trena. Samo onaj kroz kojeg struji energija suludog interpretatora, tj.predatora, može zaroniti u predvečerje. U kojem koštica masline ostaje kao dokaz sočnosti diskursa, i prije svega, tijela. Tijela koje nema maslinastu put. Zaključak je da i iznad Jezika netko postoji. Netko kao stablo jak, neka viša svijest pred kojom okončava i ovo označavanje. Bez kraja.