Zatajila sam ti svoju smrt
onoga dana kad
sve se činilo čisto i bijelo
i prekasno za pitanja
zašto se nismo nikada rodili.
Dolazim ti danas
kao pjesma, čudna i čudesna.
Nemoj tek ljubiti kamen.
Oči, dlanove, bedra i školjke
oslobodi zimzeleni želja.
Onako šutke kako znaš.
Osluhni
ispod Poezije
živa sam ti.
Iz zbirke "Skica, zakrpa, šav"
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.