Ja nisam tamo gdje ne nedostajem,
U bistrom sam vrelu slobodne volje,
Prozirnih misli, nevidljiv postajem,
Jer gdje me nema i meni je bolje.
Providnost moja je bonus sljepoći,
Kroz vene mi struje novi vidici,
Treptave zvijezde su rupe u noći,
Moj svemir je mrak na uljanoj slici.
S ruba planete su brodovi pali,
Svjetlo na svjetioniku je zgaslo,
Nikome moj dubok svemir ne fali,
Drvo je spoznaje u mene sraslo.
Ja ne nedostajem gdje mene nema,
Dani se nižu ko perle u slijedu,
Nestalnost greška je, ne anatema,
Pa ako gdje nisam - sve je u redu.
(A. Horvat, 8/22)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.