Ivica Kesić | Majci Zemlji

Iz jednog korijena iznikla je ruža,

ista joj zemlja poji i hrani

i cvijet što usne ka nebu pruža 

i trn što ljepotu raskošnu mu brani.

Jedna ista Zemlja majka nam je svima,

strpljivo podnosi i ljude i bilje.

Dovoljno srca za svakoga ima,

podjednako voli i draču i smilje.

Ispod jednog neba za sve mjesta ima:

životinje, ljude, drveće i cvijeće,

jedno sunce sve nas u zagrljaj prima

i kotač života toplinom pokreće.

Na Zemlju ništa nismo donijeli

pa nemamo ništa sobom ni ponijeti

i ma kakvi bili crni ili bijeli,

kako posijemo, tako ćemo žeti.