Ivan Meroveus | I Have a Dream

nije mi udoban
dress code sadašnji
okolnosti se ne mijenjaju pa
svako malo dođe rat
i sve je bliži
novac, autokrati i ćud
preslaguju Rubikovu kocku razuma
i već ubijaju
plod koji imat će maternica
sve je nekako podlo skrojeno
i čitav svijet u zrcalu je
poentilistička slika
nula i jedinica

naposljetku
ništa se ne shvati
tek samo se prilagodi
percepcija pogleda
i sve je baš najbolje
bez onoga kako bismo htjeli

onda
znači li odustajanje od sebe
nužnost budućoj mjeri
ili moraš biti ubijen
kako bi tvoj neosanjani san
ljudi bez snova poželjeli?