Ispadanje iz povijesti
Wer jetzt, irgendwo in der Welt...
Sve što se sad u svijetu zbiva
– bez mene biva,
i onaj, tko sad nekud krene,
lako mu: ide bez mene.
Cijeli mu svemir kao kod kuće:
sebe za sobom još ne vuče.
Na neki novi put će stati,
tko će ga znati.
Vid mu sve širi, kroz zavjese dimne
vjetar mu prši,
a ja, bez zloće, sad sin sljepoće,
ne vidim, slijep sam, lijep sam, hoće
samo još drevni slijepac,
samo još Goethe,
samo još dijete,
svijetu
pjevati himne.
(Nikica Petrak)
Rastajanje pred suglasjem
Hier und jetzt, gefangen in der Welt...
Blagoća tvog voća me pokreće;
obogaćen prispjelo prevrćem
litòrāl da razgrnem obrnut;
nudeći netom po porodu...
sad zvjerajmo srdačno vlasničtvom
nad očima; roneći zrcalom
(Eros dok zaziva Tanatos)
imenom iliti nadimkom;
hineći viđeno – kupljeno;
no što bismo, stari, pazarili
na trgu tričavih čvorova
kad silazi siročad s krovova
(pripazi Kosjenka, klizavoooo!)
prosvijetliti valom korpùskulu
djetinjiti lȋmese
plimne
(Oleg Antonić)
____________________________________________________________________
* Vezana objava: Oleg Antonić, Zahvalnica (Kvaka, 19. rujna 2019.)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.