I Bog daše odmora starom Petru
I lovore u vis vrimenu
I vrijesove znojnom maru prapovijesti.
I Eden to postaše - kamena, bronce i mjedi.
Vatre grijaše ognjišta bezimenih sjena
a hladni krš živih voda iz podzemlja
napi žedne usne Romana.
Nastade veliki Municipij, Sinodij i Promona.
I niti tunika razgradiše thoraksa rđe
A novo pleme s Karpata zasija tu sjeme
Od Tepljuha do Kljaka.
s ruke na ruku na od oka libelu stavljaše se kocka
Od Snačića do Nelipića
Od kvadra ideja osame neba
daše Bog Petru i Marti
malog Ivana u kolinki.
Uz poj ovaca zvonile su epovi i balade, pisme narodne
I moždana poimanja dovršiše juga vreve.
Isklesao je u kamen južna jedinstva
I pođe za rana vidjeti svijeta.
Znati je dobro vjekove nove
Niz diobe rijeke Čikole
Te na glavici Paraća
Kamen po kamen isklesa se kalota.
Kako je i pisano – zla s Istoka krenuše,
ozebli su topli kraj barbari pogane duše.
Nestadu dveri loze obiteljske
A drač i trava zaboraviše lišća jablana pljeske.
Pred tvojim zdencem gledah sebe i dijete.
Bistrio sam jutro i prizora mijene.
Osmijeh ti dadoh, a ti meni razloga.
U čistini zagolicah smisao neba.
___________________________________________________________
Petar i Marta - roditelji kipara Ivana Meštrovića
Romani - Rimljani
Municipij, Sinoodij, Promona - toponimi, naselja rimska oko Petrova polja
Snačići i Nelipići - hrvatske velikaške obitelji
kolinka - krevet
Čikola - rijeka koja izvire na istoku Petrovog polja i protječe kroz Drniš
Glavica Paraća - mjesto na kojem je napravljen mauzolej obitelji Meštrović
thorax - rimski oklop
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.