Lutam njenim labirintom uvijek
hodam svijetom čudnih pojava
riječima otvaram hodnike
ona se uklanja kao značenje snova...
a postoji i druga dimenzija
neki mali meteor koji me pogodi u glavu
divljački ljubomoran na ostatak uma
jer ona ponekad ovdje stvara kreativnu samoobranu...
hoda sa mnom
mostom preko zvijezda u drugi dan
i nestane i opet dođe
tražeći nagradu za trenutak samokritike
a ja imam samo pjesme i ništa više...
moje emocije izgledaju stare
iako nema bora
oko očiju mojih misli
možda one vide pukotine
i poderanu tkaninu duše...
inspiracija je propovijedajuće uskrsnuće
jasnoća
navala odjeka
ona ne zna kamo ići
njena slučajnost je glas mog srca.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.