U nju je utkan Eratin duh.
Nekima ni nije potrebna
kao nježna pjena riječna.
Pjesniku je nužna, kao kruh.
Ona je sve što drugo nije.
Pjeva, tuguje,ljubav daje,
igru, utjehu; snove krije.
Kad sve u tami mine, traje.
Pjesma je vatra. Dušu grije.
U njoj riječi izgaraju,
u ljubav čistu pretvaraju.
Što bi srce, bez poezije?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.