Božica Jelušić | Na Kočuši

Na Kočuši da sam smokva,
Il' malena bar maraska.
Dok svijet hlapi kao lokva,
Ja da živim usred praska.

S bršljanima da se družim;
Zagrljajem da me sreću.
Ljubav cvjetnu da zaslužim,
Gdje libele slap nadlijeću.

Rika grotla, zuj komarca;
Perunike modro-bijele.
Rukom sanjiva školarca
Sunce riše akvarele.

Milijarde kapi živih:
Biblija u njima tečna.

Nema pravih niti krivih-
Ljudi krhki, voda vječna.