Iz razloga koji ne mogu razaznati
prelazim granicu misterije
što stvara se poput slučajne duge
i gledam svjetove unutar svjetova
koji nastaju u tragovima
u kojima vjetar čita ono što je napisano u pijesku.
Možda jednog jutra i ne ustanem iz sna
i nastavim i dalje sanjati ono što pišem
i doživim osjećaj prosvjetljenja
koje dolazi tako blistavo
kao da je svaka misao
duboka kao ponor noći.
U beskonačnom prostoru
ostavljam detalje života
poput imena
na ulaznim vratima ovog praznog svijeta
pitajući se
za čime čeznemo
o čemu sanjamo
dok isparavamo
u veliku maglu našeg nesvjesnog
u besprijekornom zrcalu sna.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.