… svijeta i nesvijeta – titrat će svejednako uporno sedefasto lišće u brezama ok(r)uženim
pepeljastim prostorom, prenadraženim vremenom; preosjetljivim savjestima, ravnodušnim bozima –
Nečujno promičući
Vječito posrćući
Zastajući
Ponirući
Bez daha, bez daha,
ah – bez daha!!!
Poput ludih mrežastih valova na jezeru bešćutnosti…
Gdje su?
Reci – gdje su?
Tvoje kosti.
KOJE KOSTI???
Posrebreni prah su…
O, Zemljo,
Bez radosti…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.