S tom rašpom
tmastog smijeha
u plužnom altu
koloraturnog salta
o, bređa Zemljo
užasnuta hrđom
krasno je (žmirim)
vidjeti te opet
mikorizno blisku
no nije (ćutim) isto
svemirom gdje paprat odmotali nismo
uzmoći ćeš (mislim)
hifama pred stijenje
kapnut će ti (slutim)
Platina put korijenja
tad hranit ću se i ja
koji nekoć bijah
žedan kad me
jednoć noću štrecnu
zreo humus
da te poljubim.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.