ima dana kad
usnuli sati
postaju pjesma
drugujem sa njom
kao bakin daleki sirius
ne čujem ga ali šutim
dok se izlizanim krajobrazom čuje
njezin eutanazirani glas
ima dana
kad mrtva priroda zaigra
kad obris dunje vene
na dnevnom vjetru
ima dana
kad riječ kao ugrušak
usnula plamti
i ne znam
ispisuje li se
ili gubi
pa sričem neznana imena
i zvjezdanim plaštem
pokrivam ih kao jedinu nadu
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.