Tebi, čiji sam uzdah bila, poklanjam stihove
Na zalasku sunca obavijenim tišinom,
nebom se prostrla meka ponjava noći.
Kad galebovi krikom najave odlazak dana,
poželjet ću udahnuti mirise frezija,
a ne krizantema.
Ostaje mi tek nedopjevana uspavanka,
zaboravljene riječi pjesama mladosti,
utihla pjesma cvrčka.
Sumrak miriše na prezrelo jesensko voće.
Bez tebe, bez nas…
______________________________________________________________
Pobjednička pjesma na natječaju Zvonimir Golob, 2022.,
© Sonja Smolec, iz zbirke u pripremi "Godina crnih ptica"
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.