Kada radnici dolaze zbog nekih radova u kući, stolarije, maleraja, tepiha, parketa, krova, pločica u kupaoni, kuća dobiva nove stanovnike na par dana, tjedan ili dva. Oni se mogu slobodno kretati po kući, ulaziti u sobe, lupati čekićem, bušiti bušilicom, trgati stare roletne, ručati za obiteljskim stolom. Oni su stanari sa svim pravima. Ukućani za to vrijeme pristaju biti u kutu doma, sa strane, odmaknuti od intime, rituala, spuštenih pogleda. Čekaju promjenu, ljepše okruženje. Kao da novi stanari su nevidljivi leptiri, kukci kojima je smisao donijeti novi oblik zapuštenim kutevima stana, kuće. Nered tih dana stoji na mjestu, svježe pometeni podovi, interregnum sve do završetka radova. Nakon toga se sve opet vraća na isto mjesto. I kao da nikad se nisu stopila dva svijeta. U obliku petka i jesenjeg bakalara. Stanovnici kuće kao nijemi svjedoci preobrazbe, sami ostaju...
Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
nedjelja, 7. studenoga 2021.
Darija Žilić | Radnici u kući
Labels:
crtice
,
Darija Žilić
,
kratke priče
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.