moj život završit će, a neću odsvirati
ni suitu ni sonatu
od svega iz buketa sanja
najbeznadnije željela sam
Steinwaya ili Petrofa, svejedno
ushićuje me, od prvog susreta, božanskim zvukom
što ga ispušta iz svojih njedara
nježno dotičući tipkama, crnim i bijelim
podatne strune raštimane mi duše
pitam se zašto baš mene
koju život nije obdario gramom sluha više
koja nisam iz građanske obitelji
koja nemam u sebi ni kaplje plave krvi osim one morske
kojoj roditelji nisu mogli udovoljiti
ni puno skromnijim željama od ove
na muke stavlja
pitam se zašto baš meni
koja iz njega nikad nisam umjela izmamiti glazbu
sol na ranu nezacijeljenu
večeras opet sipa
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.