Željko Krznarić | I kad svi pomisle

 
I kad svi pomisle da je prošlo
Da je nekakvo vrijeme sumornih tuga došlo
Ti nemoj posustati
Nemoj se crnim mislima predati
Još ću se ja tebe takve nagrliti i nagledati
I neka lišće požuti
Neka se grane ogole
Neka pločnici mokri u jesen pjevaju
Mi imamo duše koje se vole
Usprkos svemu i vjetru koji se razmaše
Koji kroz grane uzalud urliče
Mi smo dva glavna lica nedovršene priče
I kad svi pomisle da se crnilo neba
Ne može nekom bojom premazati
Da se ne mogu zvijezde opet razmjestiti
Da se tugama ne može ulaz zabraniti
Kad svi pomisle ti ne posustaj
Ne vjeruj pričama i zadnjim vijestima ponoćnim
Ne boj se zamagljenim staklima prići
Ja ću možda kasniti
Ali budi uvjerena da ću bilo kako
Na bilo koji način do tebe stići